Maslinovo ulje je u istarskoj tradiciji namirnica koja se koristila na vjerojatno najraznovrsnije načine među svim tradicijskim namirnicama koje čine osebujnu istarsku kuhinju. Koristilo se i kao ulje za pečenje, prženje i kuhanje, i kao dressing za hladne i tople salate, i kao preljev za kuhano ili pečeno meso i ribu, i kao dodatak tijestu, i kao lijek (jedna žlica ujutro, jedna navečer), i za rasvjetu, te kao oblog i kao pomada; ali da ne skrećemo previše prema kozmetici, vratimo se na hranu i istaknimo možda najzanimljiviju tradicionalnu namjenu istarskog maslinovog ulja: ono se vrlo često koristilo i kao začin.
Istrijanima starijih generacija je bilo nezamislivo pojesti pijat juhe ili maneštre prije nego bi ga zalili žlicom maslinovog ulja. Uz poneku slanu sardelu, maslinovo ulje je često bilo jedini začin palenti ili tjestenini, a u posne dane podrazumijevalo se da upravo maslinovo ulje čini energetsku i aromatsku podlogu tradicionalnih posnih jela.
I kada se na Badnjak odnosno na Viliju bojžu po jedan zalogaj od svega što je bilo na stolu obredno „davalo” tinjajućem panju na kućnome ognjištu, taj je cok, did ili štrcalj, kako su ga nazivali u raznim dijelovima Istre, dobio i svoj „gutljaj” najboljeg maslinovog ulja. Još je jedna zanimljivost vezana za uporabu maslinovog ulja na Badnjak: kako se taj dan u mnogim krajevima Istre tradicionalno pripremalo fritule, budući da je to dan posta nije ih se moglo, kao inače, pržiti na masti već, iznimno, na domaćem maslinovom ulju.
Istarska tradicija poznaje i neke malo manje razvikane načine konzumacije maslinovog ulja. Primjerice, u nekim krajevima Istre maslinovo ulje se redovito posluživalo uz fritule: kad bismo dohvatili fritulu iz terine, prvo bismo ju umočili u maslinovo ulje pa tek onda zagrizli.
Možda najveću počast u istarskoj gastronomskoj tradiciji maslinovo je ulje dobivalo u – istarskoj supi, napitku antičkih korijena, pripremanom u bukaleti, od zagrijanog crnog vina, šećera, papra, maslinovog ulja i prepečenog kruha. Nekoć su se u kućnoj pripremi istarske supe svi sastojci jednostavno zamiješali u bukaleti, no u današnjoj sofisticiranoj pripremi supe u ugostiteljstvu često ćete vidjeti kako se feta odnosno supa kruha najprije nakapa maslinovim uljem, zatim posipa paprom, zatim s obje strane zapeče na gradelama na ognjištu, i takva završi u bukaleti uronjena u vino.
Danas je u ugostiteljstvu sasvim uobičajeno uz pladanj hladnih istarskih narezaka – pršuta, suhih kobasica i ombola, pancete, sira i skute – dobiti i maslinovo ulje kojim ćemo ukrasiti to bogatstvo tradicijskih okusa, a bočica maslinovog ulja na svakom je stolu skoro svake konobe, restorana ili agroturizma kao poticaj da se njime začini baš sve što na taj stol stigne.
Maslinova ulja Červar se sasvim lijepo mogu uklopiti u sve načine njegova tradicijskoga korištenja i konzumiranja, jedino ga ne bismo preporučili za rasvjetu, bilo bi šteta. Za negdašnje Istrijane ulje je bilo ulje, jedno i jedino, bez diobe na sorte ili stupnjeve voćnosti i pikantnosti, međutim danas možemo birati, i gle čuda: samo s promjenom vrste ulja, od blage istarske supe možemo dobiti pikantnu!